Test: Volkswagen Beetle 1.2 TSI Design – Buba na bis
Test: Volkswagen Beetle 1.2 TSI Design – Buba na bis
Na kraju koncerta uspješni muzičari najčešće se još jednom obrate publici ponavljajući najpopularniju kompoziciju ili pjesmu, i najčešće se trude da to izvođenje bude drugačije od prvog. To je uradio i Volkswagen predstavivši novu “bubu”. Još jednom…
Piše: Ivan Katunac
Volkswagenu treba skinuti kapu na vidovitosti i hrabrosti, pošto je upravo ova kompanija u drugoj polovini devedesetih godina započela trend lansiranja modernih automobila koji likom i imenom podsjećaju na neki od slavnih modela iz prošlosti. Nova “buba” prvi put je predstavljena davne 1998. godine i vrlo se uspješno prodavala sve do kraja 2011. godine kada je svjetla pozornice ugledala druga generacija nove “bube”.
Vjerovatno zbog toga što je bila rodonačelnik klase, prva generacja nove “bube” nije maksimalno detaljima i proporcijama podsjećala na svog slavnog pretka kao što su kasnije učinile druge firme u ovoj “retro” kategoriji automobila. Međutim, Volkswagen je to sada ispravio, pa je karoserija nove „bube“ zaobljenija i puna retro detalja.
Ako ćemo da cjepidlačimo, prednji dio automobila najviše nas podsjeća na model “1303” sa svojim “panoramskim” vjetrobranskim staklom i naglašenim branicima. Zadnji dio nešto je mirniji, a nismo jedni koji misle da ovdje ima dosta detalja sa Porschea 911. Sve u svemu, “buba” djeluje mnogo veće i ozbiljnije u odnosu na prethodni model.
Auto je nastao na mehaničkoj platformi “PQ35” koju dijeli sa Golfom 6, s tim što zadnje točkove vodi klasična polukruta torziona osovina umjesto multilink rješenja kao na pomenutom modelu. Karoserija je u odnosu na prethodnu “bubu” duža 152, niža za 12 i šira za 84 milimetra. Međuosovinsko rastojanje povećano je za 22 milimetra.
Prvi dodir sa automobilom vrlo je pozitivan, pošto je kvalitet izrade i kvalitet materijala bolji i to primjetno u odnosu na Golf 6. To ne govorimo po sjećanju, imali smo oba automobila jedan pored drugog. Zahvaljujući uspravnom vjetrobranu, kabina djeluje vrlo prostrano. Sjedi se nešto više nego u Golfu 6, ali još uvijek dovoljno “zavaljeno” i opušteno da nema problema ni prilikom dugih putovanja. Na prednjim sjedištima ima čak više mjesta po širini u odnosu na Golf 6, dok se pozadi mogu prilično udobno smjestiti dva odrasla putnika.
Nova “buba” je hatchback sa velikim trećim vratima koja omogućavaju lak prilaz prilično velikom prtljažniku od 310 litara. Kada se obori zadnja klupa, dobijate na raspolaganje čak 905 litara tovarnog prostora. Vrata automobila vrlo su duga i teška, pa očekujte blage probleme na tjesnim parkinzima. Prva stvar koju smo potražili kad smo ušli u auto je čuvena vaza za cvijeće. Na žalost, nje ovdje nema, otišla je u historiju sa prethodnim modelom. Zato su se dizajneri potrudili i unutrašnjost napravili u vjernijem retro stilu u odnosu na karoseriju.
Kao i kod prave “bube”, dobar dio vrata i komandne table je u boji karoserije, s tim što je u dvadeset prvom vijeku to sjajna plastika, a ne lim karoserije. Čak su i krakovi upravljača zakrivljeni kao nekada, pa smo spremni da fabrici “oprostimo” taj treći, donji krak. Preglednost nije baš najbolja i to i naprijed i nazad, zbog debelih nosača krova. Treba vremena da se naviknete, pošto sa vozačkog mjesta ne možete ni da naslutite gdje su vam uglovi automobila. Prilikom parkiranja pomažu (opcioni) parking senzori naprijed i nazad, a u saobraćaju jednostavno morate više obraiti pažnje.
U duhu starih vremena na vrhu komandne table nalaze se tri dodatna instrumenta. Lijevo je koristan termometar ulja koji bi trebalo pomno da prati temperaturu ulja, ako hoćete da opteretite motor, u sredini je štoperica, a sa desne strane je možda najživahniji dio ovog dodatka, pokazivač pritiska turbo punjača.
U skladu sa izgledom, sazrelo je i ponašanje automobila. Ogibljenje je prijatno mekano i jednako kvalitetno te upija kratke udarne rupe i duge pregibe. Uz malu dozu naginjanja, pruža više nego dobar osjećaj na upravljaču po svim vrstama podloge. Upravljanje je precizno, neagresivno, a automobil teži da prokliže preko prednje osovine, naročito kada pretjerujete sa gasom u tjemenu krivine. Međutim, sve to je vrlo benigno i lahko za kontrolisanje.
Osnovni motor u ponudi je sada već provjereni četvoroclindrski turbo benzinac sa zapreminom 1.2 litre. Navedeni motor raspolaže sa 105 KS i 175 Nm maksimalnog okretnog momenta koji razvija od 1.550 do 4.100 o/min. Zbog povoljne krivulje okretnog momenta auto djeluje znatno hitrije nego što se može pretpostaviti iz ovih podataka. Maksimalna brzina koju razvija iznosi 180 km/h, s tim što se brzina od oko 160 km/h postiže vrlo brzo i uverljivo, a kasnije treba malo strpljenja.
Ubrzanje iz mirovanja do “stotke” za 10,7 sekundi sasvim je dovoljno za živahnu vožnju. Zahvaljujući malom i modernom motoru, potrošnja je vrlo umjerena. Prosjek testa je iznosio 6,2 litra na 100 kilometra. Pri konstantnih 130 km/h, “buba” troši oko 7 litara, a po gradu prosjek je između 6 i 7,5 litara, naravno u zavisnosti od situacije u saobraćaju i vaše želje da ispitujete performanse automobila.
Tokom testa, prišao nam je jedan stariji gospodin čija se „buba“ iz 1969. (prvi vlasnik) još uvijek dobro drži. Zamolio je da pogleda motor i krenuo ka zadnjem dijelu auta. Ne, motor nije tu. Nova “buba” možda prilično liči na originalnu, ali je fabrika potpuno promjenila njenu filozofiju, počevši od mehanike, pa do kompletnog imidža. Buba je nekada bila narodni automobil, a danas je “fensi” automobil za ljude koji se žele izdvojiti iz mase.