Test: Ducati Scrambler

Ducati Scrambler uzbudljiv je i moderan motocikl inspiriran retro dizajnom koji je svoju reinkarnaciju doživio punih četrdeset godina nakon prestanka proizvodnje. Ista je počela ’62 kada je Scrambler predstavljen američkoj publici kao jednocilindrični, endurom inspiriran motocikl zapremine 250 ccm.

Šest godina nakon predstavljanja, Scrambler se počinje prodavati i s ove strane bare, interes je bio priličan no nažalost nije trajao dugo tako da se sredinon 70-ih model gasi. Iako mala tvornica iz Borgo Panigalea, Ducati je kroz povijest u mnogim segmentima predvodio trendove što je slučaj još i danas. Pojavom limitirane Paul Smart replike koja je oživjela classic motocikle, ostvarena je rekordna prodaja cijele serije i prije samog predstavljanja, tako da je bilo pitanje vremena kada će na red doći i oživljavanje Scramblera.

Sigurno nećemo pogriješiti tvrdeći da već dugo niti jedan Ducati motocikl nije bio toliko marketinški eksponiran a konačna se verzija uz brojne teasere čekala gotovo dvije godine. Zanimljiv je to fenomen kada model koji objektivno gledajući nije opremljen gotovo niti jednom posebnom tehničkom novotarijom i s agregatom koji nije najnovije generacije, Ducati stavlja u prvi plan i prema prvim informacijama polučuje izvrsne prodajne rezultate.

Možda je ključ u tome što je Scrambler prvenstveno brand a tek onda motocikl. A opet, možda je to samo Ducatijev inteligentan odgovor na problematičnu ekonomsku situaciju i zasićenost moto populacije bombardiranjem novostima? Ostavit ćemo ta pitanja za analizu u nekoj drugoj filozofskoj polemici i nastaviti s argumentiranim hvaljenjem motocikla koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

Prvi pogled na Scramblera, zapravo na njegovu siluetu, rezultira i prvim plusom u tablici: ovaj motocikl će i za deset godina izgledati jednako atraktivno. Bilo da se radi o gadget freakovima ili samo kupcima s kobrom u džepu, to je uvijek dobra vijest. Drugi pogled otkriva i drugi plus: prepoznatljivi cjevasti okvir i ispušni sustav ne dozvoljavaju pomisao da se ne radi o Ducatiju. Dosta je još detalja koji idu u prilog napisanom no ostavljamo ih za sada u drugom planu s obzirom da su prilično subjektivne prirode.

Sudeći prema reakcijama, treći pogled izaziva prvi glasni komentar: a kakve su to gume i koliki su to kotači? Prednja felga promjera je 18″ dok je stražnja 17″, na testnom modelu obje aluminijske s deset krakova za razliku od žbičanih koje snude u drugim izvedbama. Pirelli je posebno za Scramblera dizajnirao nove MT 60 RS gume koje djeluju puno više i šire od stvarnih dimenzija 110/80-18 i 180/55-17. Nismo u stanju objasniti zašto ali Scrambler s tim gumama naprosto vapi za offroad-om iako se i na cesti kombinacija pokazala izvrsnom.

Dizajn spremnika goriva detalj je za koji najprije možemo reći da podsjeća na izvornu verziju. S iznimkom ukupne siluete, vjerojatno ne bi bila greška napisati i da je jedini. Možda ipak možemo dodati i prednje svjetlo. Zajedničko im je to što su oba okrugla  no tu dolazi trenutak u kojem sami sebe moramo demantirati navođenjem da se radi o motociklu koji nije opremljen tehničkim novotarijama jer upravo se to svjetlo može pohvaliti izradom u LED tehnologiji.

Možemo se pravdati da se samo radi o igri riječi ili pojmova jer danas napisati da je nešto tehnička novost znači u najmanju ruku očekivati elektronsko samopodešavanje vilica i punu vreću senzora dok siroti Scrambler osim navedenog ima samo ABS, USB priključak, LCD display…

Prvo sjedanju na Scramblera svidjet će se svima a pogotovo onima koji se mogu pohvaliti prvom osobnom iz bivše države. Cijeli motocikl je nizak što olakšava dizanje jednog donjeg ekstremiteta a konačno ushićenje dolazi prilikom spuštanja stražnice na široko, mekano, udobno i ergonomski dizajnirano sjedalo. Oslonci za noge su isto dosta nisko postavljeni tako da ne treba previše nagiba kako bi dodirnuli podlogu odnosno bolje bi bilo reći da nisko postavljeno težište vožnju odnosno naginanje čini izuzetno laganom. Pogotovo u kombinaciji sa živahnim ali ne agresivnim agregatom od 803 ccm poznatom iz “starog” Monstera i originalnim gumama koje su za svaku pohvalu.

Dojam u gradskoj vožnji, može kvariti visok i širok upravljač s naglaskom na kut zakretanja koji je, opet, premali. Od tako, možemo slobodno reći ekstremno okretnog motocikla… skoro smo napisali bicikla… očekivali smo da će dozvoliti jače zakretanje što bi uvelike olakšalo manevriranje po gradskoj gužvi. Na otvorenoj cesti širina tog istog upravljača omogućuje relaksiranu vožnju. Dakle, kvačica ide na kompromis.

Mjenjač je začuđujuće mekan i precizan. Pokušali smo povući paralelu s nekim od aktualnih modela istog proizvođača ali nismo uspjeli. Kayaba ovjes radi korektno, s posebnim naglaskom na neasfaltirane podloge, dok se tračak sumnje na učinak kočenja pojavio prilikom uočavanja da na prednjem kotaču nedostaje jedan disk. Povećali su promjer na 330mm te ugradili poznata četvroklipna Brembo kliješta pa su se naši strahovi pokazali neutemeljenima. Stražnja kočnicaje dosta je tvrda i vrlo rano budi ABS.

Da ubacimo još koju brojku kako bi tekst djelovao ozbiljnije a i da ne morate guglati, težina Scramblera iznosi 170 kg (186 s svim tekućinama), snaga je 75 KS pri 8.250 okretaja (svi konjići kreću u isto vrijeme i vrlo su usklađeni), sjedalo je postavljeno na 79 cm (uživo djeluje osjetno niže) a kapacitet spremnika goriva je skromnih 13,5 litara (obavezno tankanje u Slunju).

Scrambler je dostupan u četiri izvedbe: Icon u žutoj i crvenoj boji, Urban Enduro, Full Throtle i Classic. Razlike su u dizajnu, Classic ima žbičane felge i vintage smeđe sjedalo, Full Throtle insipiraciju crpi iz trkaćih modela pa mu je takvo i sjedalo te bočni crni paneli na spremniku goriva, Urban Enduro osim žbičanih felgi i smeđeg naboranog sjedala dolazi u maslinasto zelenoj boji, s povišenim prednjim blatobranom i štitnicima vilica, dok Icon nema ništa od navedenog ali je zato oko 10.000kn jeftiniji od ostale tri izvedbe.

motori.hr