Test: Ducati Monster 1200S – Sinonim za naked motocikle

Ducati Monster predstavljen je ’93 godine i vrlo brzo postao vrlo popularan, gotovo sinonim za naked motocikle.

Bila su to vremena kad su sportski motocikli nosili svu slavu, pogotovo u Ducatiju koji je nekoliko mjeseci kasnije krenuo sa 916. Doduše, tada je raspon klasa za razliku od današnjih bio iznimno skroman, a Monster je zadovoljavao želje najvećeg broja kupaca. Kroz godine su se mjenjale verzije, prvenstveno agregati jer je dizajn dugo opirao promjenama, ali ono najbitnije je da se radi o jednom od najdugovječnijih i najprodavanijih motocikala u historiji koji je i u burnim vremenima Ducatijevih kriza bio konstanta koja je firmu održala na životu. Brojka od preko 275.000 prodnih primjeraka mora se respektovati.

Po pitanju voznih karakteristika, Monster je oduvijek bio umjeren i korektnih performansi, a kad je krenula Ducatijeva filozofija limitiranih serija dobio je priliku da izađe iz svojih skromnih okvira. Možemo spomenuti S4RS, jedan od prestižnijih modela, iako su aftermarket dijelovi bili kompatibilni s onima ugrađivanim u superbike modele tako da se i ranije moglo od Monstera napraviti puno više od serijskog primjerka.

20 godina kasnije situacija se uvelike promjenila ali Monster nije izgubio svoje korijene. Naime, dizajn novog Monstera prilično je agresivan za razliku od prethodih generacija no još uvijek silueta ostaje vjerna originalu. I namjena je ostala ista s tim da moramo dodati kako ne treba niti zaboraviti u uvodu spomenuto, da u vrijeme nastanka Monstera nije bilo pravog konkurenta na tržištu dok danas unutar samog Ducatija postoje Diavel i Streetfighter koji su zasigurno odnijeli dio Monsterove publike. Trend je logičan jer i u vrijeme prezentacije prvog Monstera njegova publika je htjela nešto novo, baš kao što traži i današnja. Upravo zato novi Monster nudi nešto više i nakon dosta kilometara provedenih na njemu možemo reći da je ispunio sva očekivanja: ciklistikom, ergonomijom, agregatom, elektronikom…

Novi Monster dizajnom prati originalnu liniju, prednje svjetlo spušteno je i djeluje predimenzionirano, rep kratak i zaobljen, bočno su postavljene ispušne cijevi i povrh svega tu je još uvijek najprepoznatljviji detalj, “nabildani” spremnik goriva koji dominira cijelim motociklom. Tradicionalni rešetkasti okvir odnedavno je u Ducatiju postao prošlost no zanimljivo rješenje izvedeno je na novom Monsteru gdje je prednji dio okvira ostao u obliku rešetki koje se spajaju sa glavama cilindara dok stražnji dio okvira čini sam agregat. Stražnja vilica je jednostruka i aluminijska, ovjes je na testiranom modelu Ohlinsov što podrazumijeva potpuno podešavanje i upućuje da na ciklistiku, pogotovo s iznimno dugim međuosovinskim razmakom, ne može biti zamjerke.

Ergonomija je temeljito promjenjena s obzirom da je jedna od zamjerki Monsteru bila nedostatak komocije višim vozačima. 1200 je u tome potpuno izmjenjen što je primjetno već pri prvom kontaktu. Sjedalo je podesivo po visini, od 785 do 810mm, oslonci za noge više nisu nezgrapno visoki a široki i malo spušteni upravljač diktira položaj sjedenja koji je sada lagano nagnut prema naprijed. Zbog toga se položaj vozača može nazvati umjereno agresivnim no prije svega je ugodan i komotan.

Odmah moramo pohvaliti i “nezaštitu od vjetra” jer iako zvuči nelogično s obzirom da zaštite nema, na Monsteru 1200 niti pri većim brzinama ne osjeća se onaj nelagodni osjećaj da će vas vjetar otpuhati. Ne znamo možemo li to pripisati njemačkom utjecaju ali činjenica je da je komocijom i testovima u zračnom tunelu novi Monster više prilagođen njemačkom nego talijanskom vozaču… ako shvatate što želimo reći.

Monsterovih “mokrih” 209 kg očekivano se, u skladu s većinom novih motocikala koje vozimo, gotovo niti ne osjeti. Međuosovinski razmak od 1.511 mm prilično je dug ali Monster nije time izgubio na upravljivosti dok je čvrstoća i dalje jedna od izrazitijih odlika. U gradskoj vožnji se ponaša izvrsno no tu smo naišli na prvu manu, zakretanje upravljača, popularni “anšlag”, osjetno je malog radijusa što onemogućava bicikliranje među autima odnosno okretanje na mjestu zahtjevati će izvođenje u više puta.

U početku druženja došao je do izražaja ne pretjerano precizan mjenjač no pripisujemo to razradi novog motocikla jer je već nakon prvih stotinjak kilometara ta tema je sišla s dnevnog reda. Kočnice su bez zamjerke, radijalna četveroklipna kliješta i diskovi promjera 33 mm omogućuju izvrsno doziranje i mirnoću i pri jačim kočenjima. Zvuk motocikla je prilično glasan, klasično Ducatijevo duboko brundanje već sa originalnim ispuhom a zanimljivo je i pucanje iz auspuha pri naglom zatvaranju gasa što je danas rijetkost.

Agregat 1200 poznat je iz Ducatijevih Diavela i Multistrade, uljno hlađena 8-ventilska Testastretta 11. Poput Diavela, Multistrade, Panigalea i Streetfightera, i Monsterovu snagu definiraju tri različita moda rada elektronskog ubrizgavanja koje možete regulisati za vrijeme vožnje, a informaciju o trenutnom modu dobivate preko novog TFT digitalnog displaya. “Urban” način rada u kojem je snaga reducirana do 100 KS, “Touring” gdje je odaziv gasa već direktniji a uticaj ABS-a i TC-a kasniji, i “Sport” mode u kojem se oslobađa svih 145 KS testnog S” primjerka odnosno 135 KS u verziji standardnog 1200. Mjenjanje parametara ABS/TC u svakom od zadanih modova je individualno odnosno ostavljena je mogućnost da vozač sam programira postavke prema svojim željama ili načinu vožnje.

Za ispoljavanje snage, u skladu s tradicionalnim Monsterovim karakterom preporučili bi “Touring” mod u kojem se vozač osjeća najugodnije u raznim režimima vožnje iako je i to u usporedbi s dojučerašnjim EVO 1100 osjetno jače. Međutim, kada Monstera probate u “Sport” načinu rada, koliko god se već nagnuli prema naprijed i čvrsto stegli spremnik nogama, sila koja vas baca s motora postaje ekstremna. Iako mu jurnjava nije prvobitna namjena, i to je zanimljivo za probu ali Monstera više vidimo kao motocikl s kojim je uživanje voziti po zavojitoj cesti gdje njegove karakteristike više dolaze do izražaja.

Velika zapremina oduvijek je dozvoljavala igranje s gasom a nova elektronika u tome još više pomaže tako da s Monsterom ne trebate previše vremena trošiti na razmišljanje u kojoj ste brzini. “Njutna” ima toliko da se doslovno zaboravite ali barem se više možete koncentrirati na cestu. Monster je izvrsno izbalansiran, ulasci u zavoj precizni, nema širenja putanje a na izlascima možete i pretjerati s gasom jer elektronika blokira neželjeni scenarij. Čak i na našim neodržavanim i neravnim cestama ovjes ne dozvoljava da motocikl upravlja vama. Općenito govoreći, teško bi bilo Monsteru naći zamjerku odnosno ono što se smatralo nedostatcima, promjenjeno je, ono što su bile vrline, ostalo je.

motori.hr