Test: Toyota Aygo 1.0 VVT-i COOL
Test: Toyota Aygo 1.0 VVT-i COOL
Toyota Aygo razvijena je u suradnji sa PSA grupacijom, a isti automobil uz minimalne estetske izmjene nosi još dva naziva, Citroen C1 i Peugeot 107. Iako se radi o konkurentskim kompanijama, na ovakav potez proizvođači su se odlučili kako bi maksimalno smanjili troškove razvoja i proizvodnje. Iz tog razloga sve tri izvedbe se proizvode u istoj fabrici, što je dodatno smanjilo troškove proizvođača.
Iako je automobil predstavljen 2005. godine, njegov atraktivni dizajn doživio je tek blaži facelift u 2012. godini, što će mu pomoći u tržišnoj utakmici protiv izuzetno jake konkurencije. A kada znamo da su jedni od protivnika i trojac iz VW grupe: Up!, CitiGo, i Mii, vrlo uspješni Renault Twingo, te Chevrolet Spark, onda je jasno koliko je jaka konkurencija Toyotinom mališanu.
Piše: Emir Kalender
Redizajnirani Toyota Aygo tako je dobio blage estetske promjene na vanjskom i unutrašnjem dijelu, koje su bile dovolje tek toliko da se automobil osvježi do dolaska nove generacije. Iako se ne radi o značajnim promjenama, mnogo važnije je što je Aygo dobio nove bogatije pakete opreme što bi se trebalo pozitivno odraziti na daljnje prodajne rezultate. Redizajnirani Aygo dolazi sa novom zadnjom svjetlosnom grupom i u bogatijem paketu opreme sa LED dnevnim svjetlima, pa ljepše izgleda od svog prethodnika.
Mala kompaktna karoserija automobila proizvodi se u trovratnoj i petovratnoj izvedbi, s tim da je petovratna izvedba značajno upotrebljivija u odnosu na trovratnu verziju. To ćete svakako primijetiti prvom prilikom kada vam se ukaže potreba za brzim ulascima na zadnju klupu, te prijevoza većeg broja predmeta, jer prtljažnik sa svojih 139 litara i ne nudi velike transportne mogućnosti. Definitivno, doplata za dodatni par vrata ima svoju ekonomsku opravdanost. Iako se radi o mini gradskom automobilu, u unutrašnjosti ima dovoljno prostora za četiri odrasle osobe, što je dovoljno za svakodnevne gradske potrebe. Na duža putovanja zaboravite, a razlozi su jednostavni, mali prtljažnik i poprilično neudobna sjediša.
Iako su sjedišta prednje klupe lijepo izvedena, u jednom komadu, ne karakteriše ih pretjerana udobnost, pa putovanje preko 100 km može biti jako naporno. Njihova loša udobnost neće se značajno osjetiti u gradskim uslovima, za što je ovaj automobil u konačnici i namijenjen. A isto se odnosi i na zadnju klupu, koja je ovisno o paketu opreme djeljiva ili ne. Preklapanjem naslona zadnje klupe značajno će se povećati prtljažni prostor, pa u tom slučaju njegova zapremina iznosti 712 litara, što svakako nije zanemarivo za ovakav automobil. Za izradu unutrašnjosti korištena je tvrda plastika, koja snižava proizvodne troškove, ali je sasvim korektnog dizajna te vrlo dobre završne obrade.
Također, vidljive su još neke uštede, pa tako na vozačevim vratima imamo samo prekidač za jedan električni podizač stakala, prozori zadnjih vrata otvaraju se na „leptir“ sistem, na instrument tabli imate samo pokazivač brzine i pređenih kilometara, te nedostatak bilo kakvog serijskog audio uređaja u paketu opreme kao što je bio testni model. Ipak ono što se mora pohvaliti jeste dolazak serijskog ručnog klima uređaja, te vrlo dobra zvučna izolacija. Iako automobil ne obiluje velikom izolacijom, u kabini se ne prenosi veliki broj decibela buke i pri većim brzinama. Ono što nas je svakako pozitivno iznenadilo jeste da i prilikom gradske vožnje sa otvorenim prozorima u kabini nema velike buke od vjetra, tačnije ako su prozori otvoreni do pola, buku koju proizvodi vjetar gotovo je i nema! Detalj vrijedan spomena za one koji preferiraju vožnju bez klima uređaja.
Za pokretanje testnog modela bio je zadužen već dobro poznati VVT-i 1.0-litreni trocilindrični benzinac koji razvija 68 KS pri 6.000 okr./min i 93 Nm okretnog momenta, koji je dostupan pri 3.000 okr./min. Dobro poznata VVT-i tehnologija motoru ovog automobila omogućava dvije vrlo važne osobine, dobru elastičnost i malu potrošnju! Motor bez problema pokreće ovaj automobil i iz najnižih okretaja, bez znakova preopterećenja, a ni visoki okretaji nisu mu mrski. Motor je uparen sa petostepenim ručnim mjenjačem koji ima kratke i precizne hodove, a također i on nosi zasluge za dobru elastičnost motora i nisku potrošnju goriva.
Tokom testa sa 35 litara goriva, kolika je zapremina rezervoara, prešli smo 750 kilometara. Obzirom da testni model nije imao pokazivač prosječne potrošnje, izračunom pređenih kilometara i potrošene količine goriva došli smo do brojke od 4,6 litara. Ovo je potrošnja kombinovanih uslova: grad/magistralna cesta/autoput. Upravo visoka efikasnost u niskoj potrošnji goriva najjači je adut testnog automobila. Definitivno, sa ovako niskom potrošnjom goriva i ako pronađete poneku manu ovom automobilu, sigurno ćete je ubrzo zaboraviti. A jedna od tih „mana“ jeste i ubrzanje automobila od 0 do 100 km/h za koje mu je potrebno 14,2 sekunde. Iako u stvarnosti to ubrzanje djeluje znatno kraće, tek pogledom u tehničke specifikacije vidjet ćete kako stvari stoje. Maksimalna brzina koju testni model može razviti iznosi 157 km/h, što je i više nego dovoljno za malog Aygoa.
Ovjes Aygoa dobro je podešen za svakodnevnu gradsku vožnju, čak bi rekli i nešto malo tvrđe od očekivanog, ali zbog toga Toyotin mališan nema problema pri brzim manevrima na većim brzinama. Prilikom nešto bržeg prelaska preko neravnog asfalta, automobil počne poskakivati zbog svoje male mase od 840 kg. Ovo se posebno odnosi na zadnju osovinu, ali do toga neće doći ako je Aygo opterećen sa 4 putnika ili prtljagom približne težine. Lako manevrisanje po uskim gradskim ulicama omogućava precizni servo upravljač, koji je izuzetno lagan tokom gradske vožnje, a to je vrlo bitno za ovaj automobil. Također, svakako treba istaći da je krug okretanja manji od 10 metara, što dodatno olakšava manevrisanje. Zahvaljujući malim dimenzijama točkova, 155/65 R14, udarci sa loših cesta minimalno se prenose na putničku kabinu.
Kada sve sagledamo teško je ne poželjeti jedan ovakav automobil u svakoj porodici. Ekonomičan, lagan za upravljanje, praktičan za svakodnevne gradske potrebe, jeftin za održavanje, ali… Najveći problem ovog automobila i generalno mini gradskih automobila jeste njihova cijena. Na tržištu se nudi zaista veliki broj modela iz veće klase sa kojima se realno Aygo ne može porediti, ali on ima svakako svoje prednosti koje smo već naveli. Iako je po nama cijena automobila nešto viša nego bi trebala biti, Aygo će sigurno u svom eksploatacionom periodu donijeti uštede na redovnom održavanju, registraciji i maloj potrošnji goriva.
Troškovi
- Cijena testnog modela: 16.749,00 KM
- Cijena prve registracije: 458,00 KM
Ukupni troškovi bez prvog servisa 17.207,00 KM (sa PDV-om)
