Volkswagen K70 – Model koji je pokrenuo revoluciju u Volkswagenu

Volkswagen K70 prvi je model njemačkog proizvođača koji je imao motor postavljenim naprijed, vodeno hlađenje i prednji pogon. Od Volkswagen K70 modela počinje se pisati nova historija njemačke kompanije koja od tog trenutka raskida veze sa prošlošću i postaje jedan od najpoželjnijih brendova na svijetu.

Mnogi, poebno mlađi čitaoci nikada nisu čuli za ovaj model. Volkswagen K70 je preteča svih modernih Volkswagen automobila kakve danas poznajemo. Do njegovog pojavljivanja, aktuelni su bili modeli sa motorom smještenim pozadi i zadnjim pogonom. Proizveden je u oko 210.000 primjeraka, pa je to još jedan razlog što ga je teško vidjeti na putevima i ulicama.

Priča o Volkswagen K70 modelu počinje januara 1965. godine kada započinje razvoj ovog modela. Auto je zapravo razvio NSU kojeg je kasnije preuzeo Volkswagen. Naziv je dobio u skladu sa strategijom NSU-a da oznaka modela sadrži i tehnički koncept; konkretno, čuveni „ro80“ imao je naziv koji je poticao od rotacionog Wankel motora koji ga je pokretao. U skladu sa tim, „K“ je označavalo – klip.

„NSU K70“ je inače zamišljen kao manji brat već pomenutog „ro80“. Svjetska premijera bila je pripremljena za mart 1969. godine, za Salon automobila u Ženevi. S obzirom da je preuzimanje NSU-a od Volkswagena bilo na vidiku, sudbina „K70“ postala je vrlo neizgledna, s obzirom da je po dimenzijama i cijeni bio vrlo blizak tek predstavljenom Audi 100 modelu. Priča se da su ljudi iz Volkswagena veče pred održavanje novinarskog dana sajma u Ženevi sklonili „K70“ iz sajamske hale.

Volkswagen nekoliko mjeseci poslije i zvanično preuzima NSU i spaja ga sa svojom ćerkom kompanijom Auto Union, inače preuzetom od Daimlera 1964. godine. Volkswagen je želio da model „K70“ iskoristi kao nasljednika svog modela „Type 4“ („VW 411“ i „412“ napravljeni na platformi „bube“) koji se nije proslavio na tržištu. Uvidjevši da njegov moderan dizajn i koncept prednjeg pogona sa motorom postavljenim naprijed predstavlja savršen način za promjenu dotadašnjeg imidža fabrike, Volkswagen uništava kompletan propagandni materijal u kome se „K70“ vidi sa znakom NSU-a.

Umjesto iz fabrike u kojoj je prvobitno trebalo da se proizvodi u Neckarsulmu, auto počinje izlazi iz fabrike Salcgiter. Ta fabrika i dan danas uspješno radi pod okriljem Volkswagena, a jedini model koji se u njoj proizvodio bio je „K70“. Nakon njega, fabrika je namjenjena izradi motora i mjenjača za Volkswage grupaciju. Produkcija „K70“ počinje augusta 1970. i odmah kreće u izvoz. Datum lansiranja karavan verzije sve je više odlagan, da bi se ispostavilo da ona nikada neće ugledati svjetlost dana. Pod haubom ovog modela u početku je bio četvorocilindrični vodom hlađen motor – porijeklom od onog koji je ugrađivan pozadi u „NSU princ 1200“, a koji se jedno vrijeme sklapao i u Sarajevu pod znakom PRETIS (Preduzeće Tito Sarajevo).

Radna zapremina mu je povećana na 1.605 ccm, a uprkos broju 70 u nazivu, snaga je bila 75 KS. Motor je postavljen uzdužno, neposredno iznad diferencijala i između prednjih točkova. Kvačilo i mjenjač su bili odmah iza diferencijala, a kompletna postavka elemenata bila je takva da je omogućila veoma prostranu kabinu i jednostavan rad mehaničara. Na primjer, lamela je mogla da se zamjeni bez pomjeranja motora ili mjenjača.

Uprkos izrazito modernom dizajnu za to vrijeme, motor nije pružao adekvatne performanse, a nije zadovoljavao ni kriterije u pogledu potrošnje, s obzirom da je 1973. uslijedila kriza na tržištu naftnih derivata. Tokom te godine uvodi se motor sa većim prečnikom klipova i povećanom radnom zapreminom od 1.807 ccm, ukupne snage 100 KS. Dobio je i nove nosače motora koji su smanjili vibracije i buku u kabini.

Bez obzira na sva poboljšanja, i dalje aktuelni „VW 412“ sa vazdušno hlađenim motorom bio je ekonomičniji, ali sa neznatno lošijim performansama. Omogućio je maksimalnu brzinu od 162 umjesto 148 km/h, a do „stotke“ je ubrzavao za okruglo 13 umjesto 16 sekundi. U međuvremenu je predstavljena i jača izvedba manjeg 1.6 motora koji je dobio povećanu kompresiju i 90 KS umjesto 75 KS, dok su performanse minimalno zaostajale za 1.8 motorom. Prosječna potrošnja bila im je ujednačena i kretala se oko 13,5 l/100 km sa Soleks karburatorom, što nije bilo prihvatljivo ni u to vrijeme.

Sa krajem proizvodnje 1975. godine prestaju da se proizvode i njegovi motori. Za Passat, Golf, Scirocco i Polo su konstruisani potpuno novi motori ili su pozajmljeni od Audija. Za svog životnog vijeka „K70“ imao je dvije restilizacije – u prvoj iz 1971. je dobio branike sa Audija 100, a godinu dana kasnije u drugoj, dobija aerodinamičniju haubu, poboljšano hlađenje motora i nove kočnice. Tada je predstavljena i „L“ luksuzna varijanta koja je imala duple okrugle farove sa halogenim sijalicama, ali i novi volan.

Zanimljivo je i to da je imao prednje disk kočnice koje su bile smještene uz samu menjačku kutiju. To rješenje je omogućavalo smanjenje neogibljene mase, ali je istovremeno otežavalo servisiranje. Koliko je bio napredan govori i podatak da je volan konstruisan tako da se pomjera prema gore u slučaju sudara, dok je rezervoar za gorivo iz bezbjednosnih razloga postavljen ispod zadnjih sjedišta. Sigurnosni pojasevi bili su opcija, mada su rupe za njihovo postavljanje standardno bile izbušene.

Proizvedeno je ukupno 211.127 primjeraka, a za ovako kratak životni vijek K70 modela zaslužna je činjenica da nije imao zajedničke komponente sa ostalim Volkswagenovim modelima. Upravo zbog toga, proizvodnja je postala preskupa i obustavljena je.

Usvojen, bez nasljednika

„K70“ je praktično bio gotov proizvod koji je Volkswagen preuzeo kao svoj, a njegova proizvodnja trajala je svega pet godina zbog neisplativosti. U suštini, „K70“ nije imao zvaničnog nasljednika. Uslijedila je pojava Passata 1973. godine koji je bio niže pozicioniran, a osnovni zadatak Passata bio je da zamjeni „VW 1600“. Sasvim je logično da je poslužio kao odlična osnova za razvoj još boljih modela. Ostaće upamćen kao auto koji je na neki način osvjestio menadžment Volkswagena da okrene novi list i zauvijek promjeni tok automobilske historije.

Pokazao je da ovakav koncept sa naprijed postavljenim motorom i prednjim pogonom donosi mnogo više prostora u kabini, ali i prtljažniku čija je zapremina iznosila čak 585 litara. Koliko je bio napredan pokazuje i to da je njegovo međuosovinsko rastojanje (2.690 mm) za svega 22 milimetra kraće od današnjeg Passata, a čak 220 mm duže od Passata prve generacije, odnosno 15 mm duže od njegovog savremenika, Audija 100.

Claus Luthe

Za napredan inženjerski koncept modela “K70” bio je zaslužan Klaus Lute (Claus Luthe). Ovaj čovjek nije bio samo klasičan dizajner već i revolucionar u pogledu inženjerskih rješenja. Karijeru je počeo u Fijatu gdje je učestvovao u dizajnu Fiat 500 modela koji se pojavio 1957. godine. Odmah nakon toga prelazi u NSU gdje je dizajnirao drugu generaciju “NSU princa” po ugledu na Chevrolet Cover.

Dizajnirao je i “ro80” sa rotacionim vankel motorom, auto koji i danas plijeni svojim proporcijama i naprednom aerodinamikom, ali i neke od najvažnijih modela Volkswagena i Audija: Audi 50, odnosno VW Polo prve generacije, Audi 80 i Audi 100 druge generacije.

Kao šef dizajnerskog odjeljenja BMW-a zaslužan je za dizajn brojnih modela – druge generacije “serije 5” (E28), druge i treće generacije “serije 3” (E30 i E36), druge generacije “serije 7” (E32),“serije 8” (E31) i treće generacije “serije 5” (E34).

Aleksandar Bursać