Lada Niva – 37. rođendan legendarnog terenca

Kraljica – 1.dio

Tokom 37 godina proizvodnje Lada Niva je ušla u uski krug legendarnih automobila koji čine : VW Buba, Citroen 2CV, Mini, Fiat 500, Land Rover, Toyota Land Cruiser … Zasluga je to odličnih terenskih mogućnosti, pouzdane i robusne mehanike, niske nabavne cijene i jeftinog održavanja. Do današnjih dana, uz minimalne promjene, fabriku je napustilo blizu 3 miliona Niva koje se tvrdoglavo kotrljaju na svim kontinentima.

[gmedia id=123]

Piše: Alden Hadžagić

Lada Niva je prvi model ruskog proizvođača automobila AutoVAZ koji nije nastao pod Fiatovim patronatom. Ruski inženjeri htjeli su pokazati da imaju znanje za samostalan rad te su prilikom konstruiranja primijenili niz savremenih rješenja. To se u prvom redu odnosi na samonoseću karoseriju. Bio je to prvi terenac na svijetu koji nije imao ”kamionsku” šasiju. Zbog toga Nivu s pravom smatraju prethodnikom modernih SUV-ova…

Dizajn karoserije nije donio ništa revolucionarno. Primijenjen je recept već uspješno dokazan na nekolicini istinskih terenskih vozila. To znači da prevladavaju ravne plohe koje čine kutijastu cjelinu. U tome nema ništa loše. Dapače Niva i nakon bezmalo četiri desetljača uspješno skriva godine, baš kao i svi pravi, kultni, terenci. Nije nevažna ni činjenica da se ravne plohe poslije oštećenja popravljaju znatno jednostavnije i jeftinije od onih ”moderno” profilisanih…

Naravno, od karoserije čije su dimenzije: dužina 3.720 mm, širina 1.680 mm, visina 1.640 mm i međuosovinski razmak 2.200 nisu su se očekivali rekordno niski otpori prilikom probijanja vazduha. Ipak, Cx 0,54 ne predstavlja nikakvu smetnju, tim prije jer se Niva najmanje vozi po brzim autocestama. Za sve godine proizvodnje dogodile su se minimalne promjene a najveću svakako predstavljaju veća treća vrata i tome prilagođene svjetlosne grupe. Promjena je izvedena u cilju lakšeg utovara tereta. Praksa je pokazala da je cilj postignut pa se pretpostavlja da daljih, većih, kozmetičkih zahvata neće biti barem narednih 30 godina.

Prilikom tadašnjeg redizajna zahvaćena je i unutrašnjost. Instrument tabla dobila je moderniji oblik ali je zadržala neke stare osobine. To su: tvrda plastika, otpornost na grebanje, neprecizni spojevi i loša ergonomija. Navedeno ne treba uvrstiti u posebne nedostatke, tim prije jer i čuvene terence Land Rover i Toyota Land Cruiser (starije generacije) ne krasi vrhunska ergonomija. Nakon nekoliko dana iskustva sve ”sjeda” na svoje mjesto pa se problem razbacanih prekidača prestaje primjećivati. Novije Nive opremljene su vrlo dobro profiliranim sjedištima koja ne umaraju ni nakon višesatne vožnje. Još da im je kvaliteta bar malo veća ne bi im bilo mane (mehanizam sjedišta obično se polomi nakon dvije godine). Ni zadnja klupa nije loša iako širinu sjedeće površine znatno narušavaju unutrašnji blatobrani. Dakako, kratki međuosovinski razmak ne dopušta kraljevski komfor za dugajlije ali u kojim se to terencima, sličnih gabarita, sjedi bolje? Ne znamo ali imamo iskustva sa mnogima u kojima se sjedi lošije.

Ispod karoserije, čiji dizajn ne zastarijeva, krije se mehanika nastala na osnovama Ladinih putničkih automobila. Sve je ”podebljano” i prilagođeno terenskoj vožnji. Pri tome Rusi nisi štedjeli pa ne znamo da li je neko ikada uspio Nivi otkinuti točak. Prednja osovina nezavisno je ovješena u pet tačaka. Vrhunac predstavlja sistem ”double wishbone” kakav se nalazi na Hondinim sportskim automobilima. Za što manje ljuljanje zadužen je stabilizator te se slobodno može reći da je prednji ovjes odličan. Zadnja osovina izvedena u klasičnom terenskom stilu. Radi se o krutoj Panhard osovini koja ima odlična svojstva na teškim terenima. Od sirove Nive niko ne očekuje vrhunska vozna svojstva na asfaltu ali istaknimo da Ruskinja daje neočekivan ugođaj baš na takvoj podlozi. Rupe upija bez velikih udara a situacija je tim bolja što je opterećenje veće. Nelagodu jedino izazivaju velika poprečna oštećenja koja za vrijeme brze vožnje znaju izazvati poskakivanje prednje i zadnje osovine. Istaknimo da je poskakivanje osovina znatno manje nego na nekim znatno skupljim terencima.

Sada dolazimo do Nivine najbolje strane – pogona. On je izveden po principu ”full-time four-whell drive” ili na nama razumljivom jeziku: stalni pogon na sva četiri točka. U lancu transmisije nalaze se tri diferencijala. Prednji i zadnji diferencijali su otvorenog tipa što znači da nemaju mogućnost blokade, odnosno zaključavanja. Centralni diferencijal koji snagu motora, odnosno obrtni moment, pravilno raspoređuje na prednju i zadnju osovinu u zavisnosti od stanja podloge ima i mogućnost blokiranja. Obzirom da je sa uključenom blokadom upravljanje otežano ona se koristi samo kada se zaista zaglavimo u blatu do farova. Tada je dovoljno povući najkraću ručicu poslije čega se upali signalna lampica. Nakon toga obje osovine raspolažu sa jednakom snagom. To je od velike pomoći ako se jedan par točkova nalazi na klizavom terenu. Bez obzira na klizanje jedne osovine druga će uvijek imati dovoljno snage da Nivu izvuče iz nevolje…

Nastavak teksta sutra u drugom dijelu (Link: 2.dio)