Formula 1 kočnice – Kako rade i od čega su

Neki od vas se vjerojatno pitaju kako zaustaviti Formula 1 bolide koji dostižu brzine veće od 321 km/h nakon dugih pravaca. Prilikom kočenja stvaraju se visoke temperature na kočionim diskovima – ponekad prelazi 1000 stepeni Celzijusa. Pitate se kako uspiju napraviti tako izdržljive kočnice koje imaju stotine takvih kočenja tokom jedne utrke?

Formula 1 kočnice rade na istom principu kao i kod cestovnih automobila. Glavna razlika između Formula 1 kočnica i kočnica cestovnih automobila je u materijalima od kojih se prave. Prije svega, najvažnija i temeljna stvar u kočionom sistemu Formule 1 jesu kvalitetni i izdržljivi diskovi. U početku utrkivanja u Formuli 1, kočioni diskovi su se izrađivali od čelika, ali vrijeme pokazalo da ugljik bolje rješenje od čelika. Diskovi od ugljika pokazali su se kao sigurniji i puno efikasniji od čeličnih.

Diskovi su sa duplim stjenkama, samoventilirajući a uz njih dolaze i čeljusti koje su takođe od ugljika. Takva struktura je garant  da će kočnice izdržati na temperaturama iznad 1000 stupnjeva Celzijusa. Formula 1 kočioni disk debljine je 28 mm i 278 mm promjera, a izrađen je od karbonskih vlakana najbolje moguće kvalitete na tržištu.

U odnosu na cestovne automobilr, Formula 1 bolidi imaju kočioni sistem podijeljen na prednji i stražnji kočioni sistem. Razlog za to jeste povećanje stepena sigurnosti kočionog sistema, što znači da ako jedan sistem ne radi ispravno, drugi može sigurno zaustaviti ili usporiti F1 bolid. Kanalima za zrak napravljeni su kako bi poboljšali protok zraka prema čeljustima i diskova kočnica. Bitan segment kočnica je i sistem hlađenja. Uz tu funkciju, odvajanje prednjeg i stražnjeg sistema omogućava vozačima da koristiti kočnice u različito vrijeme utrke. U suhim uslovima utrke većina kočenja događa u prednjem dijelu automobila, dok kišne utrke (na primjer) zahtijevaju učinkovitije kočenje na stražnjem dijelu automobila. Također,  mogućnost prebacivanja kočenja na prednji ili stražnji dio pomaže vozačima da se sačuvaju gume od prekomjerne potrošnje.

Dva glavna kočiona cilindra, prednji i stražnji, koji pumpaju kočiono ulje u kočione čeljusti nalazi se unutar suspenzije, kako bi se povećala prostor unutar bolida. Što je zanimljivo kod F1 kočenje, jeste da sistem nije aktiviran u tačno vrijeme kada vozač pritišće papučicu kočnice.  U stvari, sistem radi, ali nema učinkovit efekat kakav bi trebao imati. Razlog za to jeste da se kočnice kod F1 bolida moraju zagrijati na radnu temperaturu kako bi bile učinkovite. Radna temperatura kočnica vjerovali ili ne je 600 stepeni celzijusa.

Uloga usisnika za hlađenje kočnica

Kada temperature prelazi 1000 stepeni Celzijevih, važno je obezbjediti dovoljno zraka kako bi se kočnie ohladile, te kako nebi došlo do njihovog pregrijavanja ili otkazivanja koje bi bilo fatalno. Prilikom kočenja vozač je izložen horizontalnoj sili čak do 5,4 G,  kada F1 bolid koči sa brzine od 320 km/h. Do potpunog zaustavljanja sa te brzine potrebno mu je samo 4 sekunde. Kada je riječ o ovakvim kočenjima i naporima korz koje prolaze kočnice, moramo priznati, bez obzira na materijal od kojeg su disk kočnice izrađene, one ne mogu izdržati visoke temperature bez stalnog hlađenja. Formula 1 timovi imaju nekoliko rješenja za poboljšanje hlađenja kočnica, a najvažnije rješenje jesu usisnici zraka za hlađenje kočnica. Ti usisnici zraka direktno vode hladni zrak prema čeljustima i unutar kočionog diska (nalazi se sa unutrašnje strane točka). U cilju poboljšanja strujanja zraka izvana točka, većina F1 timova je prilagodila svoje felge sa dijelom ovjesa točka. Za poboljšanje hlađenja kočnica zadužena je i sama aerodinamika automobila, kojom se usmjerava potrebna količina zraka kako bi se poboljšalo hlađenje.