Hard test: Toyota Corolla 1.4 D-4D – Udobna, prostrana, štedljiva…

Zahvaljući firmi Toyota Adria BiH na sajam automobila u Ženevi uputili smo se modelu Corolla ispod čije se prednje haube nalazio štedljivi dizel motor sa 90 KS spregnut sa ručnim mjenjačem sa šest stepeni prijenosa. Zbog maksimalnog opterećenja automobila, četiri odrasla putnika sa pripadajućim prtljagom, ispočetka smo bili sumnjičavi u efikasnost pogonske grupe… ali, već je dionica do Zagreba dokazala da Corolla i sa 90 KS bez problema prati ritam brze vožnje po auto putu i to uz više nego skromnu potrošnju goriva…

Piše: Alden Hadžagić

Test Toyote Corolle koji smo ranije objavili možete pročitati na linku (link test Toyota Corolla) jer ovom prilikom donosimo praktične utiske stečene na itinereru dugom 3040 km. Na put iz Sarajeva krenuli smo u ranim jutranjim satima s rezervoarom napunjenim do vrha i resetovanim putnim računarom. Dolaskom na granicu u Bosanskom Brodu pogled na ekran putnog računara otkrio je da smo dionicu dugu 217 km savladali sa prosječnih 4,3 litra euro dizela. Kao što se zna put do granice sastoji se od solidne dionice auto puta dok ostatak čine regionalne ceste. Iskreno, potrošnja goriva bila je manja od očekivane.

Po prelasku u Republiku Hrvatsku uključili smo se u europsku mrežu auto puteva… Radi komfornije vožnje aktivirali smo tempomat koji je sastavni dio serijske opreme. Kao putnu brzinu odredili smo 148 km/h jer je to za ozloglašene presretače tolerantna vrijednost. Ipak u Sloveniji smo tempomat spustili na 130 km/h da bi kroz Italiju vozili sa samostalnim pritiskanjem papučice gasa. Nastavak puta do Ženeve vodio je preko Francuske gdje vozači, zbog drakonskih kazni, slijepo poštuju ograničenja brzine. Takvi smo bili i mi…Ulaskom u Švicarsku odmah se primijeti da država, za razliku od naše, ima sistem koji savršeno funkcionira. U zemlji dobro čuvanih sefova ograničenje na auto putu je svega 120 km/h. Ukoliko tempomat postavite na manje od 125 km/h obilaziti ćete sve što znači da se cijelo vrijeme mora voziti lijevom trakom. Bukvalno! Put od Sarajeva do Ženeve savladali smo za 13h i 15’. U to je uključena pauza za jedno točenje goriva i par kraćih za „protezanje nogu“.

Po povratku u Sarajevo brojač kilometara je pokazao da smo ukupno prešli 3040 km. Na kraju je prosječna potrošnja bila izvrsnih 5,7 litara. Na dionici Zagreb – Slavonski Brod vozili smo stalno 160-170 km/h što se nije negativno odrazilo na izraženu ekonomičnost. Zasluga je to dobro sračunatog manuelnog mjenjača sa šest stepeni prijenosa.

Vrijednosti prikupljene na ovom, slobodno se može reći, hard testu su na najbolji način pokazali kako maksimalno opterećen automobil sa dizelašem relativno skromne snage može biti upotrebljiv i nadasve ekonomičan. Istina, više snage nekima uvijek dobro dođe ali za njom zaista nema realne potrebe. Uz to ne treba zaboraviti ni veoma povoljne troškove registracije jer mala radna zapremina motora u kombinaciji sa 90 KS ne zahtijeva enormne izdatke svake godine.

Uz motor posebno nas je oduševio komfor. Zbog velikog međuosovinskog razmaka putnici na zadnjoj klupi nisu u podređenom položaju. Šta više može se reći da su povlaštenom. Prostora u svim smjerovima ima na pretek. Ukoliko se na zadnjoj klupi nalaze samo dva putnika može se oboriti naslon za ruke koji uvijek dobro dođe. Pri velikim prosječnim brzinama buka u putničkom prostoru je prihvatljiva – ne traži glasnu komunikaciju između putnika kao ni pretjerano pojačavanje audio uređaja.

Hvalimo i ergonomski položaj za komandama kao i dobra sjedišta. Pri tome mislimo na oblik i tvrdoću. Corollino ogibljenje mekše je podešeno što na dugim putovanjima itekako godi. Na našim cestama to je dodatna prednost jer se udarne rupe prelaze sa manje stresa. Recimo da su upravljački mehanizam i kočnice na visini zadatka.

Naš testni automobil imao je instaliranu navigaciju. Istaknimo da se u sve Corolle, u servisu (uz nadoplatu) može naknadno instalirati softver za navigacuju. Odmah recimo da vrijedi svakog novčića. Za neke od funkcija nismo ni znali da postoje jer na našoj teritoriji jednostavno, zbog nedostatka podrške, ne rade. Preko RDS-a navigacija nam je uredno najavljivala gužve i zastoje te predviđala koliko ćemo stajati ili sporije voziti. Sve to je dodavala na ranije predviđeno vrijeme dolaska na cilji. Šta više, u slučaju radova na cesti do u milimetar precizno je signalizirala dionicu na kojoj se trenutno radi. Naravno, sve stacionarne kamere za nodzor brzine su unesene u bazu podataka. O preciznosti mapa kao i o krajnje logičnom korištenju mislimo da nema potrebe posebno pisati.

Prtljažnik zapremine 452 litara više je nego dovoljan za sve potrebe. Kod klasičnog gepeka kakav se nalazi na limuzinama često problem predstavljaju šarke haube. Kod Corolle ne ”kradu” previše prostora pa ni s te strane nemamo zamjerke. A kada već spominjemo zamjerke recimo da imamo samo jednu – u putničkom prostoru nedostaje barem još jedna utičnica od 12v. U doba pametnih telefona sa baterijama malog kapaciteta svaki način punjenja dobro dođe, a nas je bilo četvero…

Već smo se prilikom standarnog testiranja uvjerili da je Corolla za potrebe naših kupaca idealan automobil, odnosno normalan i logičan izbor pogotovo ako se pogleda odnos uloženo/dobiveno.  Toyotine limuzina sa, za sada, jedinim dizelskim motorom u ponudi – 1.4 D-4D snažnim 90 KS i opremom kao kod nas do registracije košta (sa dodatnom opremom: aluminijski točkovi, navigacija…) treba izdvojiti veoma povoljnih 33.480 KM.

Bez ikakve sumnje Corolla je temeljni model za najvećeg svjetskog proizvođača automobila, japansku Toyotu. Tokom 47 godina egzistiranja na tržištu diljem svijeta isporučeno je više od 40 miliona primjeraka što Corollu čini najprodavanijim automobilom svih vremena. Poslije naših iskustava nama je jasno zašto.