Kamenje i flaša votke pod točkovima Formule 1

Od trke za Veliku Nagradu Belgije, uvedena je, nova, startna procedura. Površnom posmatraču neće mnogo pomoći čak ni detaljno objašnjenje, ali da pokušamo da objasnimo novinu.

Naime, vozači više ne mogu da uz pomoć inženjera određuju tačku hvatanja kvačila kao što su to radili do utrke za VN Belgije. A praktično, formacijski krug (kada se vozila postavljaju na startne pozicije), a pogotovo krug za zagrevanju služili su upravo za to da se odredi tačka hvatanja kvačila koju vozač može elektronski da mjenja, i prilagodi za trenutne uslove na stazi.

To je bio glavni razlog zbog čega su pri tome inženjeri imali važnu ulogu. Sada to vozač mora sam da uradi, bez pomoći tima, i procjeni kako da ima što manje proklizavanja točkova pri startu. Naravno, tek da podsjetimo, F1 automobili nemaju pedalu kvačila, nego se komanda kvačila nalazi na papučici na upravljaču.

Tako je sada, a nekada?

Na primjer, sedamdesetih godina, vozači bi lijevim dijelom desnog stopala držali kočnicu, dok bi desnim dijelom istog stopala pritiskali pedalu gasa i motor držali u okrtajima. Lijevo stopalo je bilo na kvačilu. U to vrijeme, nisu postojali senzori za prerani start, pa čak ni neka pretjerano kruta pravila, pa bi po današanjim mjerilima pola vozača bilo kažnjeno zbog preranog starta, obzirom da su se bolidi u tom ispipavanju kvačila, kočnice i gasa pomjerali sa svog mesta. Bilo je raznih tehnika satartanja, pa je recimo pokojni Clay Regazzoni, često prerano i već u drugom stepenu prijenosa i pod punim gasom, prolazio pored sudije koji je tek dao signal za start.

Bilo je i zanimljivih, danas nezamislivih situacija. Sir Jack Brabham je imao problem na stazi Monsanto u Portugalu, pošto je start bio na uzbrdici. Da mu se automobil ne bi pomjerao u nazad, on je pod jedan od zadnjih točkova podmetuo kamen i riješio problem, a niko se nije ni bunio protiv letećeg kamenja na stazi.

Danas bi to (u šali) izgledalo otprilike ovako u komunikaciji inženjera i vozača: „ …OK Lewis, plan B, balans kočnica tri, ljubičasto četiri, tork sedam minus šest, i pazi na Raikkonena koji je pod zadnji točak podmetuo praznu flašu Votke…“

Aleksandar Uglješić